Impact fund

Blog: Čarolija otpuštanja - stvaranje prostora za novo 

Što osjećate kada pročitate ili čujete rečenicu poput "Otpuštanje starog stvara prostor za novo"? Možda ćete uzeti trenutak da razmislite o ovom pitanju.

Koja je prva misao, slika ili osjećaj? Samo se drži toga... Možda to zapišete ili čak naslikate sliku i izrazite ono što želite da se vidi, čuje ili osjeti.

Najlakši pristup vježbi otpuštanja je da duboko udahnete. Tako jednostavno.

Također možete zatvoriti oči i nekoliko puta duboko udahnuti. Udahnite u trbuh i dok izdišete kroz usta, otpustite sve napetosti u tijelu. Pokušajte na trenutak zastati između svakog udaha, a zatim nastavite još više puštati sa svakim izdahom.

Naravno, svjesna sam da nije uvijek lako otpustiti, pogotovo kada smo u nešto uloženi ili se s nekim osjećamo duboko povezani.

Međutim, u našim životima često postoje iskustva u kojima držanje može biti mnogo bolnije i nezdravije.

Ne možemo zauvijek zadržati dah, barem ne dok smo živi.

Ronioci na dah mogu zadržati dah više od deset minuta, ali čak i oni moraju ponovno udahnuti i izdahnuti nakon izrona na površinu.

Razmisli o tome. Koliko puta udahnemo i izdahnemo, prirodno otpuštanje.

Pa zašto nam je tako teško otpustiti se u svakodnevnom životu?

Često su u pozadini strahovi s različitim uzrocima, ovisno o vašem djetinjstvu i životnom iskustvu. Uvijek sam voljela izraz "ako mu možeš dati ime, možeš ga i ukrotiti".

To može biti ključ za transformaciju da se dođe do dna onoga što uzrokuje te nezdrave obrasce i sustave vjerovanja.

U kojem trenutku ćemo se prestati osjećati odgovornima za dobrobit svih drugih i dati prednost povezanosti sa sobom i ljudima ili kućnim ljubimcima koje volimo i koji vole nas?

Zašto se držimo tog glasa u glavi, unutarnjeg kritičara, koji u stvarnosti pripada nekom drugom, a vjerujemo da je naš? Možda je vrijeme da popričamo s tim "unutarnjim kritičarom" i saznamo čiji je to glas?

Nedavno sam imala nekoliko zanimljivih iskustava s otpuštanjem.

Osjećam se kao da sam konačno savladala korak po korak i dajem tom iskustvu  prostor koji mu je potreban. Nebitno je koliko je taj korak velik ili mali i koliko mu vremena treba. Bit će dovršeno, kad bude dovršeno.

Vjerujem prirodnom procesu i tijeku.

Vjerujete li životu, svojim darovima i vještinama? Možda ih još niste ni "otkopali" sve.

Također sam se oslobodila distrakcija. U jednom sam trenutku shvatila da nemam pojma što se događa u svijetu. Bilo je čarobno.

Neki bi to mogli smatrati neinformiranim. Međutim, to me podsjetilo da je život dobar i da ima toliko lijepih stvari na kojima treba biti zahvalan i uživati ​​u sadašnjem trenutku.

Također sam time stvorila prostor za nove projekte s namjerom pozitivnog utjecaja na druge ljude.

Što to čini našem živčanom sustavu ako nas neprestano bombardiraju vijestima koje izazivaju strah? Može li to dovesti do povećanog osjećaja bespomoćnosti i preopterećenosti?

Što čini našem mentalnom i fizičkom zdravlju ako je naš živčani sustav neprestano izložen povišenim razinama stresa, bez obzira na njihove temeljne uzroke - vijesti, posao, veze, škola itd.?

Zašto se hvatamo za ljude koji se nikada neće promijeniti jer nemaju volje za samorefleksijom ili preuzimanjem odgovornosti za svoje ponašanje, pogotovo narcise? Zašto odgađamo živjeti svoje snove do mirovine?

Što imamo od toga da smo i dalje "dobra djevojčica" ili "dobar dečko", iako smo sada odrasli i možemo birati kako želimo živjeti svoj život ili kakvu vrstu posla želimo raditi?

Pogotovo, zašto dajemo svoju moć da zadovoljimo svijet i usrećimo sve ostale? Što je s vlastitom srećom?

Što je najgora stvar koja bi se mogla dogoditi ako je pustimo? Trebamo li podršku u tom procesu i ako da, kakvu podršku? Jedan (mali) korak po korak...

Što biste željeli otpustiti?

Možda napravite proljetno čišćenje i počnite s uklanjanjem nereda jer to uvijek stvara prostor za novo. To može biti u vašem domu, u vašem uredu, u vašoj pristigloj email pošti, vašem popisu telefonskih kontakata, brisanju aplikacija, odjavi s popisa za slanje e-pošte s kojima ste izgubili rezonanciju itd.

Promatrajte kako će sve te akcije stvoriti "prostor za novo".

Otpuštanje je bilo vrlo korisno iskustvo, iako ne uvijek lako. Zahvalna sam što sam našla hrabrosti izbrisati sve iz života što mi je štetuki i dopustila da više magije uđe u moj život. 

Slijedi: Čarolija jednostavnosti. Dakle, ostanite na ovom valu...  Imajte čaroban tjedan!

Moj tjedni blog sada je dostupan na njemačkom pod Blog Deutsch i na hrvatskom pod Blog Hrvatski.

Želim Vam čaroban tjedan!

Ako želi te pridonijeti stvaranju novog obrazovnog sustava i podržati ponudu besplatnog sadržaja koji je dostupan svima, možete doprinjeti kroz impact funding.

Prijavite se za tjedni bilten i blog

Blog: Čarolija radoznalosti - je li život poput kina?

Znatiželjna sam. Kako doživljavate naš svijet? Prošlog sam tjedna razmišljao o tome kako bi ljudska inteligencija mogla rasti s umjetnom inteligencijom kroz morfičko polje.

Promatrala sam da stvarnost ljudi može biti vrlo različita. Ponekad se gotovo čini kao da sjedim u kinu i ovisno o tome u koju prostoriju uđem, prikazuje se drugi film.

Međutim, mjesto radnje filma uvijek je planet Zemlja. Ponekad prasnem u spontani smijeh i pitam se tko je napisao scenarij.

Ponekad nije jasno tko je pravi zlikovac. Čini se da je Armagedon iza ugla, ali isto tako i "uzašašće iz 3D u 5D", gdje svi živimo u miru, ljubavi i skladu.

Postoji li nešto poput "jedna istina" i "jedna stvarnost"? Možemo li odabrati našu stvarnost poput televizijskog kanala?

Znatiželja vodi do otkrića...

Sjećam se svog djetinjstva. Dugo je naš crno-bijeli televizor nudio samo pet programa. Smatrali smo se sretnicima jer su druga područja imala samo dva kanala.

Sada živimo u vremenima u kojima smo preplavljeni informacijama i bezbrojnim kanalima. Čini se da nema pravog gumba za isključavanje.

Pozitivno gledano, imamo priliku učiti o toliko različitih vrsta tema.

Imamo pristup različitim stručnjacima diljem svijeta, za koje možda nikada ne bismo čuli bez nove vrste medijskih kanala. Možemo birati koga želimo slušati i uspoređivati različita stajališta, prijedloge ili čak povezivati određene točke.

Sve u svemu, više nas privlače stručnjaci, kanali i ljudi koji najviše odgovaraju nama i našem svjetonazoru.

Ponekad bi to čak moglo dovesti do neke vrste "balona" ili stvarnosti koju sukreiramo. Ta stvarnost može također nastati kao rezultat sugestivnih algoritama na platformama društvenih medija. Može li se naša realnost odjenom svesti na te algoritme?

Volim gledati podcaste o različitim temama, u kojima se postavljaju duboka pitanja, a domaćini djeluju kao da stvarno žele upoznati svoje goste.

Čini se da su prisutni s otvorenim umom i spremnošću da uče o novim stvarima.  Možda se ne slažu uvijek sa svojim gostima, ali imaju prostora za znatiželjna pitanja.
Sjećate li se kako djeca istražuju svoj svijet, a kako je vjerojatno većina nas to činila? Postavljaju toliko pitanja, a ponekad možda čak i nemamo odgovore koje žele čuti.

Zašto vjerujemo da bi bilo tko na ovom svijetu mogao imati sve odgovore ili znati sve sa sigurnošću?  Što bi se dogodilo da smo kao odrasli zadržali taj duboko radoznali način razmišljanja?

Nema sumnje da kroz život skupljamo mudrost, znanje, stručnost i iskustva. Ipak, ponekad se možemo ograničiti kada prestanemo biti znatiželjni.

Nedavno sam slušala intervju s austrijskim kvantnim fizičarom i nobelovcem dr. Antonom Zeillingerom.

Ispričao je kako je istraživao svoje znastveno područje ne znajući kamo će ga ono odvesti, što se čini očiglednim.

Međutim, zahtjevi za financiranje postali su vrlo regulirani i od vas se očekuje da opišete kako ćete doći do krajnjeg rezultata. Vjerojatno to ne znate unaprijed i to ograničava istraživački proces, koji je uvijek putovanje.

Pitanje koje mi se postavlja je kako ljudi mogu biti toliko sigurni u svoja stajališta, kada nisu imali tuđa iskustva ili prikupili različite vrste informacija?

Možemo li pretpostaviti da postoji tendencija da svijet promatramo očima vlastitih iskustava i da se ona mogu uvelike razlikovati od iskustava drugih ljudi?

Svi mi sami moramo donositi zaključke i odluke u životu. Ponekad su intuitivni, a ponekad se mogu temeljiti na prikupljenim informacijama ili kombiniramo oba pristupa.

Četverominutna milja činila se fizički nemogućom sve dok je Bannister nije prekinuo 1954. Možda je počelo s nekim zanimljivim pitanjima... i dovelo do neke magije.

Slijedi: Čarolija pokreta. Dakle, ostanite s nama...  Imajte čaroban tjedan!

Moj tjedni blog sada je dostupan na njemačkom pod Blog Deutsch i na hrvatskom pod Blog Hrvatski.

Želim Vam čaroban tjedan!

 

Ako želi te pridonijeti stvaranju novog obrazovnog sustava i podržati ponudu besplatnog sadržaja koji je dostupan svima, možete doprinjeti kroz impact funding.

Blog: Čarolija vizualizacije - naš um, UI ili oboje?

Jeste li ikada razmislili o svom životu i zapitali se jesu li se neki ili možda čak svi vaši snovi ili vizije ostvarili?

Zanimljivo je bilo čitati kako je Viktor Frankl, tijekom boravka u koncentracijskim logorima, vizualizirao kako će se ponovno susresti sa svojom ženom.

Također je zamišljao da bude na pozornici i drži predavanja o psihoterapiji, što je i radio nakon rata. Također je predavao kao profesor na fakultetu Harvard.

Koristio je vizualizaciju kako bi pokušao ostati pozitivan i ne prepustiti se u potpunosti svojoj bolnoj patnji.

Oko 2009. godine (u Singapuru) imala sam prvo iskustvo s tehnikom samohipnoze, koju sam kasnije podijelila na svojim tečajevima i sa svojim klijentima.

Tijekom te vježbe stvorila sam takozvanu "radionicu" u svom umu kroz specifičnu tehniku vizualizacije.

Zanimljivo, sada živim u stanu koji ima ne samo potpuno isti pogled koji sam vizualizirala tom vježbom 2009. (nikada nisam vidjela taj krajolik u stvarnom životu). A imam i isti zeleni zid u dnevnoj sobi (od prijašnjeg stanara) koji se pojavio u mojoj zamišljenoj "radionici".

Znam da vizualizacija djeluje jer su mnogi drugi ljudi opisali slična iskustva.

Ako takve stvarnosti možemo stvoriti i vizualizirati svojim umom, zašto su nam potrebne proširene stvarnosti?

Može li Elon Musk biti u pravu da mi živimo u simulaciji?

Ne bi li bila zapanjujuća pomisao da u tom slučaju već stvaramo virtualnu stvarnost?

Kako biste živjeli svoj život da je to istina?

Što ako bismo nastavili s tom hipotezom i zamislili da kvantno računalo i umjetna inteligencija uče iz našeg ponašanja?

Možda se neki ratovi događaju zato što smo naučili kvantno računalo i umjetnu inteligenciju da vode ratove i sada to trebamo promijeniti?

Kako možemo primijeniti takve misli na budućnost umjetne inteligencije i kvantnih računala?

Zaista sam znatiželjan kako će umjetna inteligencija učiti od nas i naših vizualizacija.

Pitam se, kad bi ljudi provodili puno vremena u mirnim, radosnim i sretnim virtualnim stvarnostima, onda bi umjetna inteligencija to trebala replicirati.

To je svakako fascinantna tema koja nas također podsjeća, kako možemo stvoriti određenu stvarnost za sebe.

Što biste željeli vizualizirati za svoj život?

Vježba čini savršenstvo, stoga nastavite to vizualizirati kad god možete. Možda se neće ostvariti odmah, ali na kraju hoće.

Ako bismo ovu praksu primijenili na naš svijet, onda sigurno imamo potencijal kao kolektiv stvoriti više mira i radosti u ovom svijetu. U

skoro ionako možda nećemo imati drugu opciju, jer umjetna inteligencija uči iz naših obrazaca ponašanja, načina komuniciranja i promatranje svijeta našim očima.

Slijedi: Čarolija radoznalosti. Dakle, ostanite na ovom valu...

Želim Vam čaroban tjedan!

Ako želi te pridonijeti stvaranju novog obrazovnog sustava i podržati ponudu besplatnog sadržaja koji je dostupan svima, možete doprinjeti kroz impact funding.

Blog: Čarolija nade - naš um je moćan

Nedavno sam naišla na nekoliko podkastova u kojima se spominje knjiga Viktora Frankla "Čovjekova potraga za smislom" i kako je ona utjecala na čitatelja.

Viktor Frankl bio je austrijski psihijatar i preživio je holokaust....

U svojoj knjizi opisuje iskustvo pokušaja zadržavanja pozitivnog načina razmišljanja o preživljavanju i nade kroz svoja užasna iskustva u raznim koncentracijskim logorima.

U svojoj knjizi dijeli: "Nisam imao namjeru izgubiti nadu i odustati. Jer nitko nije znao što će donijeti budućnost, a još manje sljedeći sat. [...] Zatvorenik koji je izgubio vjeru u budućnost - bio je osuđen na propast. Sa svojim gubitkom vjere u budućnost, izgubio je i duhovno uporište; prepustio se padu i postao podložan mentalnom i fizičkom propadanju."

Čarolija nade održala je Viktora Frankla na životu. Kasnije je razvio takozvanu logoterapiju u području psihologije i umro u 97. godini. 

Možda ste također naišli na knjige ili priče o osobama koje su preživjele rak (četvrti stadij) jer su se borile svojim umom i voljom za život.

Naš um je vrlo moćan.

Tijekom proteklih desetljeća doživjeli smo pravu revoluciju s uvođenjem World Wide Weba.

To je doslovno mreža koja povezuje ljude diljem svijeta.

 Odjednom smo u mogućnosti gledati intervjue, slušati podcaste ili čitati zanimljive članke nevjerojatnih kreatora sadržaja svih dobnih skupina.

Ako ikada osjetimo da je svijet propast i tuga, onda sve što trebamo učiniti je pronaći te ljude na internetu koji vraćaju nadu.

O nadi ne moraju ni govoriti. Često govore o različitim temama s ciljem osnaživanja ljudi. To daje nadu.

Sve dok imamo suprotne mislioce, osnažujuće govornike, znatiželjne ispitivače, suosjećajne darivatelje i autentične osobnosti, naš će svijet biti u redu.

Pravo je nadahnuće svjedočiti kako mladi ljudi dijele svoju briljantnost sa svijetom.

Puni su iskričave energije i imaju nevjerojatnu volju za učenjem, online i offline. 

Svaki put kad nam dodju u posjetu prijatelijice moje kćerke imam priliku voditi energizirajuće razgovore sa živahnim mladim umovima.

Odlučimo svjesno podržati naše sljedeće generacije i oživiti način pozitivnog razmišljanja o nadi za sadašnjost i budućnost.

Svatko od nas ima moćan um i time utječe na buduće ishode na individualnoj i kolektivnoj razini.

Kada saslušamo jedni druge s otvorenim umom i srcem, stvaramo prostore za transformaciju, inovacije i suradnju. 

Slijedi: Čarolija vizualizacije. Dakle, ostanite s nama... 

Želim Vam čaroban tjedan!

Ako želiš pridonijeti stvaranju novog obrazovnog sustava i podržati ponudu besplatnog sadržaja koji je dostupan svima, molimo te da doprineš kroz impact funding.

Blog: Svjetski mir kroz čaroliju tišine 

Svaki put kad imam neku vrstu predosjećaja za sljedeće mjesece u 2024., duboko udahnem i osjećam da će nas tišina podržati u svim izazovima koji bi se mogli pojaviti.

Tišina nam omogućuje da budemo prisutni u trenutku i jednostavno imamo povjerenje u proces koji se događa.

Doživljavamo dublju povezanost sa samim sobom kao i sa svijetom oko nas.

Volim gledati jezero u Zürichu i obližnje planine. Mogla bih ih zauvijek gledati i samo promatrati promjene prirode.

Tijekom olujnih razdoblja voda je divlja, a svjetla upozorenja neprestano trepću oko luka duž jezera.

Ponekad se planine možda i ne vide zbog magle i oblaka.

Naš um može biti olujan poput prirode. Maglovit, vjetrovit i divlji.

Nakon svake oluje, ma koliko dugo trajala, na kraju se pojavi sunce.

Svijet izgleda sasvim drugačije kada ga promatramo iz mirnog i tihog mjesta. 

Zamislite kako bi naš svijet izgledao kada bi ljudi na vlasti odvojili vrijeme za mirno i tiho sjedenje, promatranje i disanje.

Zamislite političare, članove parlamenta, vojsku i tako dalje kako započinju svoje dane, svoje sastanke i međunarodne razgovore s trenucima tišine, mirom ili meditacijom.

Njihova retorika i postupci bi se uveliko promijenili.

Mnogo puta sam posebno zadivljena mirom vode i spokojem veličanstvenih planina.

Čini mi se pomalo kao da se mogu izgubiti u toj tišini.

Priroda zrači energiju mira i povezanosti, a ja ulazim u rezonanciju s njom.

Izlasci sunca su spektakularni i podsjećaju promatrača na nove početke.

Mir i tišina donosi osjećaj duboke povezanosti i vodi do jasnih misli.

Može jako pomladiti. Stres ima tendenciju da dovede do bolesti.

Mir se čak može doživjeti kroz pokret. Samo uspori i možda prvo trebaš vježbati ili plesati kao luda poput one oluje pa onda usporiti.

Pronađi tišinu u pokretu i pokret u tišini.

Što više stvaraš tih džepova tišine u svom životu kada se osjećaš dobro, lakše ćeš se povezati s tom tišinom tijekom "olujnih vremena".

Možeš meditirati, mirno sjediti, usporiti i usredotočiti se na duboki dah, slušati mirnu glazbu, pjevati, mantrati, lagano šetati prirodom, početi zapisivati svoje misli, crtati ili slikati, ili bilo što drugo što unosi neke dijelove tišine u tvoj život.

Nemoj zaboraviti napraviti jedan mali korak, što je posebno važno u trenucima preopterećenosti ili straha i tjeskobe.

Možeš li si sada dopustiti da odvojiš trenutak i stvoriš mali džep tišine?

Duboko udahni i usredotoči se na svoje disanje. Jednostavno promatraj kako se osjećaš nakon toga.

Uskoro: Čarolija nade. Dakle, ostani povezan s mojim blogom...  

Želim ti čaroban tjedan!

Ako želiš pridonijeti stvaranju novog obrazovnog sustava i podržati ponudu besplatnog sadržaja koji je dostupan svima, molimo te da doprineš kroz impact funding.